Tokom razmatranja položaja i prirodogeografskih
odlika, već su pomenuti neki potencijali važni za ekonomski i
ukupan razvoj Republike Srpske. Prirodni potencijali su svakako
jedan od ključnih faktora u sadašnjem i budućem razvoju Republike
Srpske i njenom ekonomsko-geografskom oblikovanju. U tom smislu
u najvažnije prirodne potencijale spadaju:
- Poljoprivredno zemljište,
- Šumski kompleksi,
- Hidro-klimatski uslovi, te
- Rudni i mineralni resursi.
Poljoprivredno zemljište kao jedan od strateških potencijala predstavlja
izuzetno relevantan resurs i u Republici Srpskoj mu pripada primarno
mjesto među prirodnim potencijalima njenog razvoja. Njegova zastupljenost
u odnosu na nepoljoprivredna zemljišta i strukturna iskorišćenost
je vrlo različita. Te razlike su rezultat pripadnosti pojedinih
poljoprivrednih površina različitim morfološkim cjelinama.
Ukupna
površina poljoprivrednog zemljišta u Republici Srpskoj iznosi
1250000 hektara, što u odnosu na broj stanovništva približno čini
jedan hektar po stavnovniku, a to je iznad svetskog prosjeka.
Prema tome, poljoprivrednog zemljišta u Republici Srpskoj ima
dovoljno, a postoje i realne mogućnosti dobijanja i novih površina.
Prema kategorijama iskorišćenosti, najveće površine pripadaju
oranicama i baštama, te pašnjacima, livadama, voćnjacima i najmanje
ribnjacima. Racionalnim korištenjem ovog strateški važnog potencijala
uz primjenu savremenih agrotehničkih mjera i unutrašnjim prestruktuiranjem
proizvodnje, stvaraju se uslovi ne samo podmirivanja sopstvenih
potreba, već i mogućnosi proizvodnje značajnih viškova za tržište.
Šumski kompleks je oduvjek prestavljao nacionalno bogatstvo i
jedan od osnovnih potrencijala sadašnjeg i budućeg privrednog
razvoja Republike Srpske. Prema apsolutnoj šumovitosti (100000
ha, ili 44% ukupne površine) i ukupnim zalihama u neto prirastu
drvne mase, Republika Srpska zauzima značajno mjesto u Evropi.
Prema tome, prostor Republike Srpske je bogat šumama, ali one
nisu i najboljeg kvaliteta. Lošem kvalitetu treba dodati i vrlo
izraženu društvenu (državnu) nebrigu i neracionalan pristp u iskorištavanju
ovog važnog resursa. U proteklom periodu veliki šumsksi prostori
su devastirani i pretvoreni u šikare i goleti. Zato je neophodno
mijenjati dosadašnji način eksploatacije i gazdovanja u oblastima
šumarstva. Izuzetna vrijednost šumskih prostora sadržana je i
u značaju njegovog ekosistema što samo dodatno utiče na zahtjev
što brže promjene odnosa države prema šumskom resursu.
Hidro-klimatski
uslovi imaju značajnu i višestruku ulogu u valorizaciji privrednog
i ukupnog razvoja Republike Srpske. Klimatske odlike su rezultat
različitih geografskih faktora koji se isprepliću na geoprostoru
Republike Srpske. To je uslovilo postojanje različitih klimatskih
timova i njenih varijanti, kao što su: umjerenokontinentalna,
kontinentalna, planinska, župska i izmijenjene mediteranske. Takva
raznolikost klimatskih uslova u osnovi nudi različite povoljnosti
za raznovrsnu poljoprivrednu proizvodnju (žitarice, voće, povrće,
industrijsko bilje itd). U cjelini posmatrano, klimatski uslovi
su dosta povoljni, a određene nepovoljne klimatske pojave je moguće
nadoknaditi intervencijom čovjeka.
Svojim elementima klima značajno utiče na hidrološke prilike Republike
Srpske. NJihov značaj se posebno ogleda u hidroenergetskom agrarnom
i turističkom pogledu. Riječni potencijali nude velike mogućnosti
u proizvodnji hidroenergije, navodnjavanju obradivih površine,
te u razvoju turizma i mogućnostima plovidbe, što do sada nije
dovoljjno iskorišćeno. Okosnicu hidropotencijala čine rijeke Drina,
Trebišnjica i Vrbas sa već postojećim hidrocentralama. Pored četiri
hidrocentrale, energetski infrastrukturni sistem Republike Srpske
čine još dvije termocentrale i šest malih industrijskih termoelektrana
sa ukupnom instalisanom snagom od oko 1340 MW, što je nedovoljno
za potrebe privrede i stanovništva.
Posebno vrijedan hidrološki potencijal predstavljaju termalne
i termalno mineralne vode. Brojna istraživanja su pokazala znatna
bogatstva, a najveće je u sjevernom dijelu Republike Srpske i
to u zoni savskog rova. Ovi izvori se obično nalaze na dubinama
od 1000 do 3000 m sa temperaturom između 80° i 150°C. Na bazi
tih voda već radi nekoliko banjsko-rekreacionih centara, kao što
je: Banja Vrućica, Mlječanica, Laktaši, Slatina, Srpske Toplice,
Guber i Vilina Blas. Valorizacija u punoj mjeri ovog vida hidrološkog
potencijala bi trebala da uslijedi tek u dogledno vrijeme.
Rudne i mineralne sirovine su uslovljene geološkom građom. S obzirom
na vrstu i prostorni razmještaj poznatih ležišta mineralnih sirovina
moguće ih je grupisati na energetske sirovine (mrki ugalj i lignit):
Ugljevik, Gacko, Stanari, Miljevina, metalno mineralne sirovine
(ruda gvožđa, boksita, olova i cinka): Ljubija, Omarska, Milići,
okolina Mrkonjić Grada, Ljubinje i Srebrenica: nemetalne mineralne
sirovine (azbest, magnezit, gips, mermer, kaolin, vatrostalna
i keramička glina, kvarcni pijesak i krečnjački kamen): ležišta
i lokaliteti eksploatacije su prostorno vrlo raširena.